POSVETA

PRIDRAGA

POSVETA NOVE ŽUPNE CRKVE

Župa Pridraga, smještena između Novigradskog i Karinskog mora, povijesno je prastara župa Zadarske nadbiskupije, posvećena sv. Martinu, biskupu. Za vrijeme Domovinskog rata dijelila je sudbinu ostalih okupiranih ravnokatoarskih župa, od neprijatelja potpuno uništena, sve su obiteljske kuće, škola i druge ustanove u mjestu bile porušene, opljačkane i zapaljene. Nova župna crkva Gospe od Ružarija bila je sagrađena i posvećena od ondašnjeg zadarskog nadbiskup Marijan Oblak, 1. listopada 1978., za župnika don Šime Kevrića. Neprijatelj je tu crkvu sa zvonikom zajedno s znamenitom romaničkom crkvom sv. Matrina, 17. ožujka 1992., minirao i potpuno razorio. Ponovna izgradnja nove crkve na temeljima stare započela je u sijwečnju 2000., a na Uskrsni ponedjeljak, 16. travnja, po kišnom i hladnom vremenu, zadarski je nadbiskup mons. Ivan Prenda blagoslovio gradilište i položio temeljni kamen za izgradnju nove župne crkve, koja je na zadovoljstvo svih župljana dovršena ovih dana. Novu crkvu je u nazočnosti mnoštva vjernika posvetio zadarski nadbiskup mons. Ivan Prenđa, u subotu 5. listopada, u koncelebraciji s generalnim vikarom mons. Ivanom Mustaćem, župnikom don Jurom Zubovićem, dekanom Novigradskog dekanata don Emilom Bilaverom, trojicom svećenika domaćih sinova don Grgom Baturom, kanonikom Stolnog kaptola sv. Stošije u Zadru, mons. Josom Kokićem, ravnateljem Nadbiskupske klasične gimnazije u Zadru, don Borisom Pedićem, župnikom Zemunika i Galovca, i s dvadesetoricom svećenika.

Svaka župna zajednica ima izuzetnu potrebu za Božjim domom u svojoj sredini, u kojoj će se svaki čovjek moći hraniti vjerom, Božjom riječi i tako se osnaživati u vjeri. Nova župna crkva Gospe od Ružarija, koja je iznikla u središtu mjesta, je duhovno srce vjerničke župne zajednice, koja je u prošlom ratu zajedno s drugim župama proživljava1a svoju Kalvariju, a od danas uskrisuje na novi život, kako duhovni tako i kulturni, kazao je u svom pozdravu župnik don Jure Zubović, pozdravljajući uime svojih župljana nadbiskupa-posvetitelja mons. Ivana Prenđu, svećenike, projektante i izvođače koji su “svojim žuljevima i znojem neumorno, po kiši, ledu, buri, jugu i žegi svakoga jutra godinu i pol dana, kamen po kamen, metar po metar ostvarili čudo izgradnje kamene crkve i zvonika, koji su na ponos ove župe, Nadbiskupije i Županije”. Danas župa Pridraga, vođena Duhom Svetim i tradicijom obnavlja savez vjernosti Bogu, Petrovu nasljedniku i Zadarskoj nadbiskupiji, istaknuo je župnik te nadodao da župa nastavlja u molitvi i radu svoje duhovno, kulturno i demografsko putovanje s Isusom Kristom, pod zaštitom Gospe Luzarice, sv. Martina i Svih Svetih. Na svečanosti posvete nove župne crkve nazočili su predstavnici različitih lokalnih vlasti, a u ime Minsitrstva javnih radova i obnove RH, koja je sufinancirala izgradnju crkve nazočio je gosp. Ljudevit Herceg, pomoćnik ministra, a Županiju zadarsku zastupala je gosp. Marinović, pročelnica ureda za obnovu i javne radove. Vlasnik poduzeća “Velebitbeton” iz Zadra u ime izvođača predao je ključ nove crkve zadarskom nadbiskupu za posvetu, izrazivši zahvalnost na povjerenju i kako je crkva izgrađena po svim suvremenim standardima izgradnje. Prije nego je predao župniku ključ da otvori novu crkvu nadbiskup Prenđa je izrekao dobrodošlicu uzvanicima i istaknuo radost što se veliki broj vjernika župe Prigraga i okolnih mjesta sabrao na slavlje posvete nove crkve, a ovaj događaj će obilježiti pokoljenja pridraških vjernika.

Radost je bitno raspoloženje u događaju posvete nove crkve. Radost koju smo čuli na ulasku u ovu crkvu pjevanjem psalma “Hajedemo u Dom Gospodnji”. Radost duboka nas prožima u ovom događaju, ista radost koju je izabrani narod proživio u povratku iz ropastva u slobodu. Ta riječ nam danas govori o temeljnom našem raspoloženju koje prožima sve nas. Danas se raduje Pridraga, njeni prijatelji, prestvanici naše Domvine i Nadbiskupija zadarska, jer možemo danas ponavljati u sjećanju stihove psalma, koji savršeno ocrtavaju naše duhovno raspoloženje danas, sjećajući se svojih dana trpljenja i muka koje smo prošli, sjećajući se naših ruševina, kazao je na početku svoje propovijedi predvoditelj liturgijskog slavlja. “Išli su išli plačući, noseći sjeme sjetveno. Vraćaju se s pjesmom, noseći snoplje svoje”. Tako je izraelac obilježio svoje ropstvo u babilonskom sužanjstvu, i tako je obilježio svoj povratak u obećanu i ljubljenu zemlju, u svoj razoreni grad, koga je trebalo na povratku obnavljati i ponovno zaodjenuti sjajem kao što je bio. Mi smo danas u tom istom raspoloženju, kazao je nadbiskup Prenđa, te nadodao: “Tko se još ne sjeća onih dana koncem prosinca 1991. i prvih dana siječnja 1992.? Tko se ne sjeće onih povorki koje su nosile, ne snoplje, nego svoje smotuljke i odlazili plačući i po putu ginući, ali i u povratku gledajući ono što je ostalo ovdje, bili ste pogođeni spoznajom da je crkva, nova mlada crkva “Gospe od Ružarija” nestala s vidika pridraškog obzorja. I čekali smo vrijeme povratka koji je došao, i s radošću smo hrlili svojim ruševinama. One više nisu ruševine, vaši domovi više nisu ruševine, nego nove lijepo izgrtađene kuće. A u toj obnovi bila je i nove crkva, koju ste toliko voljeli i koju s darom Božjim prihvaćate danas u neopisivoj radosti. Stoga se s pravom radujemo, jer ulazimo u svoju novu, obnovljenu, novoizgrađenu crkvu, ukrašenu ljepotom izvana i iznutra. Doći će sve na svoje mjesto, i to je pravi razlog naše radosti, što smo danas ovdje doživjeli, i poput Izraelaca možemo reći: “Nema mjesta tuzi, nema mjesta pognutim glavama žalosti. Danas se radujemo i radovat će mo se ovom događaju, jer možemo slaviti Boga, koji je pokazao da je s nama na našem putu”.

Promišljajući navještenu Božju riječ nadbiskup Prenđa je vjernicima poručio da sada kao najljepši dar prinosimo Bogu ovu crkvu, naše žrtve i vrijeme svekolike obnove. Kao što je vjerni Izraelac u pronalasku Božje riječi, koju je čitao, vidio sebe, svoj identitet i prepoznao svoju povijest i Božji prst u njoj, prepoznao svoju kulturu i svoj povijesni hod, i mi smo sebe prepoznali kao narod u Božjoj knjizi, u Riječi života u Bibliji.. Neprestano smo doživljavali kroz povijest rušenje, ali smo i gradili; doživljavali smo trpljenje i patnju, ali smo se radovali obnovama. Zato je ova crkva znak oporavka, obnove života i znak rasta novih vremena i nove nade. I zato smo ovdje pozvani pronaći i shvatiti što nam Bog govori i pručuje svake nedjelje. Ovdje ste zato danas da Bogu kažete:”Započinjemo svoj hod svake nedjelje prema ovoj crkvi kao srcu svoga mjesta, srcu svoje župe, domu svih naših domova, mjestu našeg zajedništva koje izgrađujemo u Bogu. Pozivam vas da dolazite ovdje i da se radujete onome što nosite u sebi. Građevina ste Božja, kao što je ova građevina trebala ruke, materiju, građu da bi bila dovršena i poprimila svoj oblik, tako Bog izgrađuje svako ljudsko srce koje krštenjem ulazi u crkvu da postane građevinom. Svatko od nas je Božja građevina, a svi zajedno smo Božji hram i ovdje smo da se izgrađujemo. Predaje van ovu crkvu da živtom potvrde da ste sinovi i kćeri svog hrvatskog naroda, koji se u ogromnoj večini očituje kršćanski. Da smo i životom Božji po slozi, na koje Bog može računati u izgradnji svoga kraljevstva, da smo po ljubavi prepoznati kao humanisti, čovječni, prožeti vjerom. Da ovo mjesto rodi po vjeri, životu i po slušanju Božje riječi nova duhovna zvanja, koji će poput tolikih iz ovog mjesta, koji su kroz povijest poslužili Bogu da se njegovo evanđelje naviješta do danas”. Spominjući sve koji su svojim doprinosom i naporom pripomogli izgradnju nove crkve propovijednik se zahvalio i nadodao da će imena svih biti upisana u Knjizi života.

Pri svršetku slavlja pročitana je i potpisana Povelja posvete nove crkve, koja glasi: “ U ime Kristovo. Amen. Župnu crkvu Gospe od Ružarija u Pridragi sagrađenu 1978. godine, za vrijeme župnika don Šime Kevrića, pobunjeni Srbi sruši1i su 17. ožujka 1992. godine u Domovinskom ratu. Projektnu dokumentaciju za novu župnu crkvu, po prvotnom nacrtu ing. arh. Tomislava Paleke, izradilo je poduzeće “D&Z d.o.o. iz Zadra. Sredstvima Nadbiskupije zadarske i Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo RH, građevinsko — obrtničke radove izvelo je poduzeće “Velebitbeton” d.o.o. iz Zadra. Crkvu posveti, za pontifikata pape Ivana Pavla II., za župnika don Jure Zubovića, msgr. Ivan Prenđa, nadbiskup zadarski, 5. listopada, godine Gospodnje 2002.” Povelju su potpisali nadbiskup mons. Ivan Prenđa, župnik don Jure Zubović i članovi župnog vijeća Mladen Zekan i Dino Pedić. Postaje križnog puta rad su kiparske kolonije i Udruge “Sjaj hvatske Crkve” iz Osjeka. Kamenoklesarske radove: oltar, ambon, postolje za svetohranište i kip, stolić i spomen ploča izrađeni su u kamenoklesarskoj radionici “Klesarstvo Matašin” iz Kukljice, a postolje za krstionicu izrađeno je u kamenoklesarskoj radionici “Krševan” iz Zadra. Liturgijski animatori i voditelji kroz slavlje posvete crkve bili su O. Jozo Milanović, OSB, prior Ćokovca i župnik Tkona na Pašmanu i don Nedjeljko Zubović, kanonik i pročelnik Tiskovnog ureda zadarske nadbiskupije. Nakon slavlja vrijedni i gostoljubivi domaćini priredili su agape za sve uzvanike i goste. Poslije popdne u kripti nove crkve otvorena je izložba fotografija “Kulturna baština Pridrage”, koju su priredili Maja Musić i Darko Prokeš iz Osijeka. Nakon razgledavanje izložaka u prepunoj župnoj dvorani Željka Marinović i Čedomir Antolić iz Zagreba održali su koncert duhovnih skladbi.

Nedjeljko Zubović